HRVATSKI PREDSJEDNIK FRANJO TUĐMAN MEĐU NEGATORIMA HOLOKAUSTA
( prema Deborah Lipstadt )Prijenos iz drugog posta.
I Tuđman među negatorima holokausta
U knjizi “Negirajući holokaust” Deborah Lipstadt spominje i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana kao negatora holokausta:
“Iako
ni jedan političar nije temeljio svoju političku platformu na negiranju
holokausta, neki od njih koristili su se njime kad im je to odgovaralo.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pisao je o ‘pristranim
svjedočanstvima i preuveličanim podacima’ u određivanju broja žrtava
holokausta. U svojoj knjizi ‘Bespuća povijesne zbiljnosti’ on uvijek
piše o holokaustu u navodnicima. Tuđman je imao dobrih razloga zašto je
to činio. Hrvatska je bila vatreni nacistički saveznik i većinu
hrvatskih Židova ubili su Hrvati, a ne Nijemci. Tuđman je očito vjerovao
da je jedan od načina kako će steći javne simpatije i to da umanji
važnost holokausta.” (Deborah Lipstadt: “Denying Holocaust”, Maxwell Macmillan International, New York, 1993., str. 7.)
Prema Deborah Lipstadt Tuđman spada među negatore holokausta tj antisemite. Tuđman djelove knjige u kojoj se nalazi sporni dio teksta opravdava kao krivo protumačen u pismu kao nastavak lobiranja za priznanje Hrvatske. Otvoreno izjavljuje kako su Ustaše počinile zločin nad Židovima, govori o zločinima u logorima nad Židovima i Srbima, plače nad sudbinom Židova........ nigdje se ne spominje kako govori o zločinima nad Hrvatima 45-e i dulji niz godina iza. Blajburškim žrtvama nije pridavao značaj niti se došao pokloniti.
Dok jedni tvrde da je to bilo iz straha zbog moguće stigmatizacije i sprječavanja stvaranja nove Hrvatske drugi naglašavaju kako se u vrijeme Blajburškog zločina nalazio na strani "zločinaca" te to žele prikazati pravim razlogom. Bio je blizak Titov suradnik.
http://www.jutarnji.hr/lustig--tudman-je-zaplakao-zbog-sudbine-zidova/1307591/
ISPOVIJEST BRANKA LUSTIGA 'U jednom me trenutku Tuđman uhvatio za ruku i vidio sam da plače...'
roslavljeni producent Branko Lustig rekao je u razgovoru za Slovensku televizijuda je upoznao prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i kako smatra da ne može biti loš čovjek koji plače nad sudbinom Židova prikazanom u filmu"Schindlerova lista" o holokaustu koji je Lustig producirao.
Lustig, koji je organizator nedavnog filmskog festivala tolerancije u Ljubljani, tom je prigodom za Slovensku televiziju dosta kritično govorio o nespremnosti vlasti u Hrvatskoj da se govori o sudbini Židova u doba NDH, o nemogućnosti da se snimi film o događajima iz Drugog svjetskog rata i o današnjem stanju spomenika u Jasenovcu.
Ispričao je i svoj prvi susret s Tuđmanom 1994., s kojim se poslije često susretao pa su postali i dobri poznanici, iako ne baš i prijatelji.
Upoznali su se na zagrebačkoj premijeri "Schindlerove liste" 1994., a u kinodvorani sjedili su u istom redu, jedan do drugoga, prisjetio se proslavljeni holivudski producent.
"U jednom me trenutku Tuđman uhvatio za ruku i vidio sam da plače. Pomislio sam da ne može biti loš čovjek netko tko plače nad sudbinom tih ljudi", kazao je Lustig.
Lustig je za Slovensku televiziju ispričao kako je kao mali dječak uspio preživjeti više njemačkih logora, među ostalim i Auschwitz. U tome su mu pomogli snalažljivost, odlučna volja da preživi i optimizam da će biti bolje, što ga nikad u životu nije napuštalo. Taj optimizam zadržao je i danas i ustraje na tome da živi u Hrvatskoj unatoč svim trenutačnim teškoćama te zemlje.
TUĐMAN MEĐU NEGATORIMA HOLOKAUSTA
Tuđman lobirao kod Židova: Ustaše su počinili mnoge zločine
Tuđman navodi primjere solidarnosti hrvatskog naroda sa Židovima, ali i objašnjava neke kontroverze iz svoje akademske karijere.
Moja knjiga "Bespuća povijesne zbiljnosti" krivo je interpretirana, ustaški režim u NDH počinio je nebrojene zločine, sažetak je pisma koje je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman poslao 16. siječnja 1992. predsjedniku Svjetskog židovskog kongresa Edgaru Bronfmanu. Pismo, koje je nastavak lobiranja za priznanje Hrvatske, objavio je na svojim stranicama WikiLeaks.
Kao i u mnogim europskim državama, i židovska je zajednica u Hrvatskoj iskusila tragične gubitke, piše Tuđman u pismu koje je bilo u posjedu američkog veleposlanstva u Zagrebu te nastavlja: "Ustaški režim NDH počinio je nebrojene ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Bio je to režim pod zaštitom nacističkih i fašističke okupacije koji je svirepo progonio Židove i pripadnike drugih manjina, kao i političke neistomišljenike".
Tuđman navodi primjere solidarnosti hrvatskog naroda sa Židovima, ali i objašnjava neke kontroverze iz svoje akademske karijere.
"Kao povjesničar, posvetio sam mnogo stranica svojih knjiga analizama strahota nasilja s kojima se suočavao židovski narod u novijoj povijesti. Na moju veliku žalost, dijelovi knjige Bespuća povijesne zbiljnosti interpretirani su kao povijesni revizionizam ili antisemitizam. Kao nekadašnji borac protiv fašizma i predani demokrat, odbijam takve namjere", pisao je Tuđman.
Izrael je Hrvatsku priznao 1992., ali su diplomatski odnosi uspostavljeni tek 1997., nakon što je hrvatska vlast objavila izjavu kojom se izraelskom narodu i vladi ispričala zbog zločina u Drugom svjetskom ratu.
Sabirni logor Jasenovac je bio najveći koncentracijski logor za uništenje u cijeloj NDH. Sabirni logori u NDH su služili za likvidaciju protivnika ustaškog režima ( Srbi, Romi, Židovi i Hrvati). Jasenovac se je sastojao od više manjih logora koji su bili u njegovoj blizini. To je bio ogroman kompleks. Jasenovac je bio najveći po veličini, po broju žrtava i po broju logoraša koji su prošli kroz njega. Isto tako, ovaj je logor bio aktivan kroz cijelo vrijeme postojanja NDH. To je bio zarobljenički, koncentracijski, prolazni i radni logor. Isto tako, ono najvažnije, to je bio logor smrti. U ožujku 1943. godine je logor bio bombardiran od strane savezničkih snaga i u tom bombardiranju su uništeni mnogi objekti logora. Stoga je Vjekoslav Maks Luburić odlučio likvidirati sve zarobljenike te spaliti logor do temelja kako bi bili prikriveni svi tragovi zločina.
Broj žrtava u logoru jasenovac nikada nije bio točno identificiran. Postoje razne procjene i pretpostavke:
50.002 žrtava po poimeničnom nepotpunom popisu žrtava
60.000 do 70.000 žrtava prema procjeni Franje Tuđmana objavljenoj u knjizi "Bespuća povijesne zbiljnosti"
60.000 do 90.000 žrtava prema procjeni Slavka Goldsteina
70.000 žrtava prema istraživanjima dr. Bogoljuba Kočovića
83.000 žrtava prema istraživanjima Vladimira Žerjavića
85.000 žrtava, brojka koju navodi Centar Simon Wiesenthal
100.000 žrtava, brojka koja se navodi u United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu
500.000 - 600.000 žrtava prema službenoj izjavi Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945.
700.000-1.2 milijuna žrtava, brojka koju je povjesničar Vladimir Dedijer iznio u knjizi "Novi prilozi".
Ono što znamo je to da je većina žrtava u tom logoru bila srpske nacionalnosti. Za vrijeme Križnog puta partizani su likvidirali nepoznat broj domobranskih i ustaških vojnika na mjestu logora Jasenovac.
Sporni dio teksta Tuđmanove knjige !
Sabirni logor Jasenovac je bio najveći koncentracijski logor za uništenje u cijeloj NDH. Sabirni logori u NDH su služili za likvidaciju protivnika ustaškog režima ( Srbi, Romi, Židovi i Hrvati). Jasenovac se je sastojao od više manjih logora koji su bili u njegovoj blizini. To je bio ogroman kompleks. Jasenovac je bio najveći po veličini, po broju žrtava i po broju logoraša koji su prošli kroz njega. Isto tako, ovaj je logor bio aktivan kroz cijelo vrijeme postojanja NDH. To je bio zarobljenički, koncentracijski, prolazni i radni logor. Isto tako, ono najvažnije, to je bio logor smrti. U ožujku 1943. godine je logor bio bombardiran od strane savezničkih snaga i u tom bombardiranju su uništeni mnogi objekti logora. Stoga je Vjekoslav Maks Luburić odlučio likvidirati sve zarobljenike te spaliti logor do temelja kako bi bili prikriveni svi tragovi zločina.
Broj žrtava u logoru jasenovac nikada nije bio točno identificiran. Postoje razne procjene i pretpostavke:
50.002 žrtava po poimeničnom nepotpunom popisu žrtava
60.000 do 70.000 žrtava prema procjeni Franje Tuđmana objavljenoj u knjizi "Bespuća povijesne zbiljnosti"
60.000 do 90.000 žrtava prema procjeni Slavka Goldsteina
70.000 žrtava prema istraživanjima dr. Bogoljuba Kočovića
83.000 žrtava prema istraživanjima Vladimira Žerjavića
85.000 žrtava, brojka koju navodi Centar Simon Wiesenthal
100.000 žrtava, brojka koja se navodi u United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu
500.000 - 600.000 žrtava prema službenoj izjavi Zemaljskog povjerenstva Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1945.
700.000-1.2 milijuna žrtava, brojka koju je povjesničar Vladimir Dedijer iznio u knjizi "Novi prilozi".
Ono što znamo je to da je većina žrtava u tom logoru bila srpske nacionalnosti. Za vrijeme Križnog puta partizani su likvidirali nepoznat broj domobranskih i ustaških vojnika na mjestu logora Jasenovac.
Nema komentara:
Objavi komentar